DUHOVI
Treći najveći kršćanski blagdan su Duhovi ili Pedesetnica. Spomen je na silazak Duha Svetoga na Bl. Djevicu Mariju i apostole. Tim danom ujedno i završava uskrsno razdoblje.
Ovaj blagdan ima svoj korjen u Starom zavjetu. Židovi su blagdan Pedesetnice slavili pedeseti dan nakon Pashe u znak zahvale za žetvu koja se tih dana završavala. Kasnije se slavila kao spomen na proglašenje Zakona na Sinaju nakon izlaska iz Egipta.
Rana Crkva nije taj dan slavila posebno kao danas, već se slavilo 50 vazmenih dana od kojih je svaki imao snagu Uskrsa. U tom razdoblju nije bilo dopušteno klečati niti postiti. Tek u IV stoljeću uvele su se Vazmena osmina, Uzašašće i Duhovska osmina pa je tako i blagdan Pedesetnice slavljen zasebno kao spomen silaska Duha Svetoga. Tada Duhovi dobivaju svoje bdijenje i svoju osminu. Otuda i naziv Duhovi jer se slavio više dana koji su se nazivali i duhovi dani. Duhovska osmina ukinula se 1969. godine pa se od tada Duhovi slave samo u nedjelju pedeset dana nakon Uskrsa čime završava uskrsno razdoblje.
Blagdan Duhova jest ujedno i rođendan Crkve jer je spomen na silazak Duha Svetoga nad Mariju i apostole čime je Crkva rođena. Prije nego što je bio uznesen, Isus je obećao svojim učenicima slanje Duha Svetoga. Oni su se, skupa s Isusovom majkom Marijom pripremali za taj trenutak molitvom i postom. Konačno, pedeseti dan nakon Uskrsa nad njih silazi Duh Sveti i čini veliku promjenu u njihovim srcima i životima. Do tada preplašeni i zbunjeni učenici odjednom postaju neustrašivi navjestitelji Evanđelja i Isusova uskrsnuća. Čak su ih mogli razumijeti i ljudi koji su govorili drugim jezicima.
Uvijek se iznova oduševim kad čitam o tim događajima i životu prve Crkve u Djelima apostolskim. Kakva vjera i pouzdanje u Boga, kakva snaga i jednostavnost. Prvi kršćani nisu bili ni načitani ni obrazovani, ali njihovo propovjedanje je činilo silna obraćenja. Nisu bili ni “politički korektni”, ali su smjelo navještali Istinu. Bili su neustrašivi pred progonima i smrtnim pogibeljima, a bogoslužja su održavali skrivajući se po kućama ili pećinama. Bili su nesebični i puni ljubavi. Mnogi su i cijeli svoj imetak poklanjali Crkvi (Dj 4, 34-35). Nisu se ustručavali moliti za Božja čudesa i znakove (Dj 4,30).. Oni koji su se krstili to su činili iz čiste vjere, a ne zbog tradicije ili običaja.
Izgleda da su se rani kršćani poprilično razlikovali od drugih ljudi. Mnogi su kritizirali njihov način života. Npr. gnostici koji su znanje i misleno razračunavanje stavljali ispred svega, smatrali su kršćane previše jednostavnima i djetinajstima, nezrelima i prostodušnima. Čini se da su zaista živjeli po onoj Isusovoj rečenici: “Budite kao djeca.”
Takvo istinski življenje vjere i otvorenosti Duhu Svetom prouzročilo je naglo širenje Crkve uantoč silnim progonima i protivljenjima. Napokon, u IV stoljeću je cijelo Rimsko Carstvo prigrlilo kršćanstvo.
Što je s Crkvom danas. Općenito gledano, izgleda da se negdje zagušio taj zanos, ta snaga i jednostavnost koju su imali rani kršćani. Gdje je nestalo to djetinje povjerenje u Boga? Nekad se zapitam imam li se pravo nazivati katolikom. Jasno je da i danas ima vjernika koji zaista žive evanđeoski, kršćanski, ali radi se o manjini, o malom stadu ili čak o pojedincima. Govorim o nama ostalima, s ogromnom većinom koji se smatramo vjernicima. Čini mi se da se među nas uvuklo previše ravnodušnosti i formalizma, previše racionalizma i materijalizma. Sve se svodi na nekakvu folklornu vjeru gdje sve obavimo po propisima i zakonu, ali pravog odnosa s Bogom nema. Najgore od svega je što je većina kršćana uvjerena da su jako dobri vjernici i da se ne trebaji mijenjati. Naravno da tu nema obraćenja, nema plodova Duha Svetoga.
Rani kršćani vođeni Duhom Svetim su preobrazili cijeli svijet oko sebe. Danas izgleda kao da duh svijeta preobražava nas kršćane.
Ipak, Crkvu je uspostavio sam Isus Krist i obećao da je neće napustiti nikada. Zato je Duh Sveti uvijek nalazio načine i puteve kako će djelovati u njoj ma koliko mu se mi opirali. Toliki sveci, crkveni naučitelji, tolike redovničke zajednice koje su kroz povijest obnavljali i reformirali Crkvu dokaz su tog djelovanja.
Inače, mnogi svećenici pa i sam Sveti Otac nas potiču da se trebamo više moliti Duhu Svetome. Među vjernicima su vrlo popularne molitve koje zovemo devetnice. A prvu poznatu devetnicu su molili apostoli s Marijom upravo Duhu Svetom i to na poticaj samog Gospodina Isusa Krista.
Ja duboko vjerujem da se i danas u Crkvi mogu dogoditi i obnavljati prvi Duhovi onom istom snagom i plodovima kao na počecima Crkve. No i mi moramo surađivati, moramo to htjeti, moramo biti otvoreni i oslooboditi se svemo što se opire Duhu Svetome.
Zato evo jedna kratka molitva:
Bože, Oče naš, izlij na sav svijet darove Duha Svetoga; što si svojom dobrotom učinio na počecima Crkve, to i danas izvrši u srcu svojih vjernika. Po Kristu Gospodinu našem.
Tekst obradio: Miro Vukadin
Izvori:
Fotografija: http://hu-benedikt.hr/?p=7473
http://www.vjeraidjela.com/pedesetnica-pedeset-dana-i-pedeseti-dan/
