USKRS
USKRS
Uskrs je najveći kršćanski blagdan kad slavimo Isusovo usrksnuće i njegovu pobjedu nad grijehom i smrti.
Priprava za ovaj blagdan zove se Korizma, četrdesetodnevno razdoblje skrušenosti, molitve, pokore i djela milosrđa. Započinje na Čistu srijedu (Pepelnicu), a završava na Veliki četvrtak pred Misu večere Gospodnje.
Veliki tjedan
Zadnji tjedan pred Uskrs zove se Tjedan muke, Sveti tjedan ili Veliki tjedan, a označava spomen na posljednje Kristove dane i liturgijsko uprisutnjenje njegova vazmena otajstva. Započinje blagdanom Cvjetnice, a završava Uskrsom.
Cvjetnica
Nedjelja prije Uskrsa zove se Cvjetnica. Na taj dan slavimo Isusov svečani ulazak u Jeruzalem prije svoje muke i smrti kad ga je oduševljeni narod dočekao klicanjima i mašući maslinovim i palminim grančicama. U spomen na taj događaj pred Svetu misu se izvan crkve obavlja procesija s blagoslovljenim maslinovim grančicama. Za vrijeme mise čita se cijela Isusova muka jednog od evanđelista, ovisno o liturgijskoj godini.
Vazmeno trodnevlje
Vazmeno trodnevlje započinje na Veliki četvrtak, a završava navečer na blagdan Uskrsa.To je najznačajniji dio liturgijske godine jer označava Isusovu muku, smrt i Uskrsnuće.
Veliki četvrtak
Na Veliki četvrtak prije podne se održava samo jedna misa u čitavoj biskupiji koju slavi biskup sa svojim svećenicima. Ona se naziva Misa posvete ulja. Tada biskup blagoslivlja tri ulja: Ulje za bolesničko pomazanje, ulje za krštenike te ulje koje se upotrebljava kod sakramenta krštenja, potvrde, svećeničkog i biskupskog ređenja.
Navečer se u svakoj župi slavi Misa večere Gospodnje, tj spomen na Isusovu posljednju večeru prije svoje muke. Tu se na otajstveni način slavi ustanovljenje Euharistije i Svećeničkog ređenja. Prije početka mise, svetohranište se isprazni jer se sve hostije moraju posvetiti na toj misi. Kad se pjeva Slava, zazvone zvona i više ne zvone do vazmenog bdijenja. Nakon čitanja Evanđelja može se izvršiti obred pranja nogu.
Nakon završetka mise posvećena hostija koja će se dijeliti na Veliki petak zajedno s Presvetim Sakramentom se prenose u kapelicu ili neko drugo za to određeno mjesto. Također se uklanjaju i svi ukrasi s oltara.
Na kraju se obično upriličuje barem jednosatno klanjanje pred Presvetim kao spomen na Isusovu molitvu u Getsemanskom vrtu.
Veliki petak
Veliki petak označava spomen na Isusovu smrt. Na taj dan nema Svete mise, već postoje samo obredi Velikog petka. Obredi počinju u šutnji. Evanđelje koje se čita je Muka po Ivanu koja se čita ili pjeva. Umjesto uobičajene molitve vjernika moli se sveopća molitva za razne potreba i osobe. Slijedi ljubljene križa. Drveni križ se izlaže pred oltarom. Svaki vjernik dolazi do križa i pokloni se ili ga poljubi. Slijedi pričest i to s hostijama posvećenim na Veliki četvrtak. Nakon toga se iznosi Presveti Sakramenat izvan crkve, kao znak Isusove smrti.
Velika subota i Vazmeno bdijenje
Velika subota je spomen na Isusov počinak u grobu. Nema Svete mise ni pričešćivanja. Navečer se slavi Vazmeno ili Uskrsno bdijenje. To je spomen na njegovo oslobađajuće djelo po kojem smo svi spašeni: muku, smrt i uskrsnuće. Obred započinje blagoslovom ognja bdijenja, tj vatre koja se naloži u blizini crkve. Nakon toga svećenik zapali veliku uskrsnu svijeću i s njom ulazi u crkvu tri put pjevajući: Svjetlo Kristovo!, a vjernici odgovaraju : Bogu hvala!, a nakon toga pale svoje svijeće od uskrsne.
Nakon toga se čitaju biblijski tekstovi, najprije iz Starog zavjeta uz prigodne molitve. Nakon zadnjeg čitanja pjeva se “Slava Bogu na visini”. Zatim se čita poslanica te Evanđelje. Tada ponovno počinju svirati orgulje, pale se svijeće na oltaru i zvone crkvena zvona jer ulazimo u razdoblje Uskrsa.
Uskrs
To je dan najveće kršćanske radosti jer je Krist uskrsnuo. Njegov je grob prazan. Marija Magdalena i druge žene prvi su svjedoci uskrsnuća i praznoga groba. To javljaju učenicima, no oni su još u strahu i vrlo su sumnjičavi.
Isusovo uskrsnuće pobjeda je nad grijehom, zlom i Sotonom. To je i nama ohrabrenje da svaki Veliki petak i smrt imaju svoje uskrsnuće, svaki grijeh svoje oproštenje, svaka bolest svoje ozdravljenje, svaka nevolja i trpljenje svoje oslobođenje. Zato se mi kršćani ne bi trebali bojati niti bolesti niti križeva pa niti same smrti ukoliko imamo pravu vjeru i povjerenje u Gospodina. O nama ovisi hoćemo li trpjeti poput onog raspetog razbojnika koji je mrmljao protiv Isusa ili poput dobrog raznojnikia koji se skrušio i pokajao vjerujući u uskrsnuće i raj.
Uskrs je vezan uz najvažniji Židovski blagdan Pashe koji je spomen na dan izbavljenja Židova iz egipatskog ropstva. Na taj dan se blagovalo pashalno janje, žrtvovano dan ranije. Kristova muka, smrt i uskrsnuće su ispunjenje i dovršenje Pashe. On je vazmeni, pashalni jaganjac Novoga saveza, žrtvovan na križu i blagovan na dan njegove posljednje večere, odnosno u Euharistiji. Kako je Pasha označavala izbavljenje Židovskog naroda iz egipatskog ropstva, tako je Isusova smrt i uskrsnuće oslobođenje čitavog čovječanstva od ropstva grijeha i smrti.
Proslava Uskrsa seže u najranije doba kršćanstva. U početku se slavio svake nedjelje, a kasnije jednom godišnje između 22. ožujka i 24. travnja. Razlog variranja datuma je taj što je Isus uskrsnuo u nadjelju, dan nakon blagdana Pashe koji se slavio 14. nisana, tj. četrnaestog dana prvog proljetnog mjeseca što odgovara našem ožujku – travnju. Taj dan nema određeni datum u kalendaru već je to bio dan, bolje rečeno, noć prvog proljetnog punog mjeseca. Vjerojatno je Crkva apostolskih vremena godišnju proslavu muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova slavila na blagdan Pashe, tj. 14. nisana bez obzira na dan u tjednu. Kako se uskrsnuće dogodilo u nedjelju, a nedjelja je za kršćane Uskrs, u nekim dijelovima Crkve godišnja proslava Gospodinova uskrsnuća slavila se u nedjellju nakon. Kako bi spriječila daljne rasprave i podjele Crkva je na Prvom ekumenskom saboru 325. godinu u Niceji donijela odluku da se Uskrs slavi na nadjelju nakon prvog proljetnog punog mjeseca. Ta odluka vrijedi i danas, iako opet postoje razlike, jer se istočne crkve ravnaju prema julijanskom, a zapadne pema gregorijanskom kalendaru.
Uskrsni ponedjeljak
Uskrs je jedini blagdan koji ima svoje produljenje na slijedeći dan. To je uskrsni ponedljeljak u kojem se spominjemu Isusovog ukazanja dvojici učenika na putu u selo Emaus. Oni ga tek prepoznaše po lomljenju kruha.
Uskrsna osmina
Prvih osam dana Uskrsa naziva se uskrsna osmina. Svaki dan se slavi kao svetkovina. Prva nedjelja nakon Uskrsa zove se još i Bijela nedjelja.
Uzašašće
Četrdeseti dan nakon Uskrsa slavimo blagdan Uzašašća. Spominjemo se Isusovog uznesenja na nebo. Prije nego je uzašao, Isus je obećao učenicima da će poslati Duha Svetoga.
Duhovi
Pedeseti dan nakon Uskrsa slavimo blagdan Duhova ili Pedesetnicu. Duh Sveti silazi na Mariju i apostole, a oni osnaženi tom silom hrabro navješćuju Evanđelje. To je rođelje Crkve. S Duhovima se završava uskrsno razdoblje.
Tekst obradio: Miro Vukadin
Izvori:
Fotografija: http://www.sveti-juraj.org/uskrs_10.html
